Kao što ide ona poznata - pazi što si želiš, tako sad i vaša najdraža radi više od 12 sati, čeka Ameriku da se probudi (kako bi mogla komunicirati sa uredima tamo dolje ili gore ), potpisuje hrpetine odluka, računa....

Anyway, nije da se žalim (još).

I gle čuda, Rudarka dobije hitan radni zadatak u - ni više ni manje nego Abu Dhabi-u.

Kao pravi frick control, sjetih se da će mi dragocjene savjete dati naša stara blogerica Elle koja je nekad radila sa/za dotične nam Arape. Pa da vidimo - kako da se Rudarka odjene, kako da se ponaša...

Da sad skratim priču o "krpama" na glavi, zatvorenim cipelama, širokim odjevnim predmetima, sve je na kraju bilo bezveze jer sam završila u jednoj seoskoj radionici (koja ima sve moguće američke certifikate), a mi dadosmo svoju opremu na pola milijuna dolara vrijedan servis. A ono - dva Indijca u čošku lupkaju..

A sad priča o Emiratima. Sletismo prije tjedan dana, taman kad je umro kralj - suveren, jedini vlasnik svega što se može vidjeti okom.

Doduše, do trenutka kad je Guzda poslao poruku jel smo živi i kako je u trenutku smrti lokalnog velikana, nismo niti znali da se isti događaj zbio. Jednom riječju - sve je bilo normalno. Barem je nama tako izgledalo.

Ujedinjeni Arapski Emirati su bogata zemlja puna nafte, te je njihov glavni grad - Abu Dhabi niknuo unatrag nekoliko godina usred pustinje. Pa vam pogled na grad izgleda kao lego kockice.

Na aerodromu vas dočeka dio luksuza - nagradna igra za ništa manje nego zlatno auto



Prvu večer (jerbo smo završili tri sata vremenske razlike ranije, pa smo sletili po lokalnom vremenu uvečer, za razliku našeg popodneva) ostali smo u hotelu. Koliko sam ja čitala turističke blogove, restorani, a pogotovo alkohol možete dobiti samo u okviru hotela. Anyway, nit smo pošteno jeli, nit smo bili siti, a bome - opa - 200 dolara u lokalnoj valuti je palo na večeri za troje osoba. Prestrašno.

Drugi dan smo se bacili u lagano razgledavanje jer je prvotna nakana bila putovati preko Beograda, a radi se o noćnim letovima, pa je naš posao trebao biti u nedjelju (njihov "ponedjeljak").

Ne mogu reći da pogled na ogromne staklene nebodere nije fascinantan.



Zapravo, osim razgledavanja vožnjom taksijem (koji je najjeftinija stvar u ovoj skupoj zemlji), šetajuć se od Mall-a do Mall-a, baš i nema nešto specijalno za vidjeti. Osim onih famoznih tura u pustinju koju si nismo priuštili.

A šta bi naša braća Romi rekli na ovo:



U ovo doba je najbolje vrijeme - oko 19-20 C (nažalost, prehladno za bazen uz hotel na kojem sam inzistirala tokom rezervacije i odabira istog). U ljetno doba temperatura se diže do ludih 50-ak tako da je vjerojatno jedini način tuluma - klimatizirani hotel - klimatizirani taxi - klimatizirani Mall jedina opcija.

Plaža? Ma ništa do Jadrana.

Cijene? Iste kao unas u apsolutnom broju, osim što je Dirham skoro pa dva puta vrijedniji - jednom riječju - sve pre-skupo.

Naravno da je Rudarka pročitala i najnovije vijesti.



Dečki popili Colu.



I ako ste mislili da se radi o musavoj, smrdljivoj i prljavoj zemlji - debelo ste se zeznuli. Sve je prečisto, te se na sve strane vide Indijci, Pekistanci i ostala obojena čeljad kako licka što vanjske, što unutarnje prostore ove bogate zemlje. Doduše, kad uđete u industrijsku zonu, osjeti se taj arapski "štih". No, što je tu je...

Odnos Arapa prema svojim ženama je - a vidjeh na svoje oči, daleko bolji od nas kakti "kulturnih". Žena se cijeni na način da se o njoj vodi briga. Vidjeli smo po Mall-ovima kako muškarci nosaju bebice, trčkaraju za onima što su prohodali, sa suprugom hodaju (kolutajuć očima) po "ženskim" dućanima zabavljajući uspud nejačad....

O da, gospođe su zamotane u svoje arapske haljine (samo crne boje), neke od njih i prekrivene glave sprijeda, no ako se uzme da je to njihov život od mladosti, pretpostavljam da bi se osjećale ugrožene da netko s njih to sve skine.

Da se vratim na gušte - kako je doobro hodati bez najlonki, u sandalicama u laganoj ljetnoj odjeći...

I za kraj - zašto su svi ludi (čitaj: žene) za Dubai-em? Kao prvo - imamo bogatog jebača sa po mogućnosti mladom ljubavnicom, pa ga ljubavnica nagovori na put u Dubaj, pa dotični otkrije kako je arapski raj skup ko vrag (a obećao je najdražoj LV torbicu koju bi jeftinije kupio usred Londona) i kroz zube brojeć smješka se dotičnoj kad se ista naslikava za status na Face-u, a uzimaju sve u obzir - četiri hotelska zida su svugdje ista. Zar ne?