Jučer sam prošla istom dionicom autoputa gdje je nekidan bila i posljednja saobraćajna nesreća, no s obzirom da je u njoj sudjelovao poznati bosanski glumac, napunivši sve dnevne vijesti.

Kao prvo - oznake za suženje prometa nalaze se u rasponu unutar više od 300 m i nitko mi ne može reći kako su baš sve oznake bile porušene. Vjerojatno su bile srušene samo one u samoj blizini gradilišta koji je uzrok suženja.

Znači, neprilagođena brzina i nepažnja vozača. No, da se razumijemo - svi se mi opustimo na autoputu - od kopanja nosa, drkarenja po radio stanicama (izluđuje me kad putujem daleko, pa se svako malo moram prešaltavati sa stanice na stanicu), telefoniranja, žvakanja hrane/pića, svađanja sa punicom...

Da li je dotični glumac vozio nekom "normalnom" brzinom - do 130 km/h ili nekom puuno bržom - to će riješiti policijski izvještaj. No i ova prva brzina je opasna. U prinicipu pokušavam smanjiti istu u slučaju da mi je nešto sumljivo, pogoto u noćnim satima. Doduše, i to je zapravo opasna radnja, pa treba paziti koliko ćeš smanjiti brzinu automobila, a da te odozada netko ne upići i od tebe i tvojeg vozila napravi palačinku.

A sad malo o stradalima - čovjek je mijenjao gumu na automobilu u tom "radnom" traku, a suputnica je bila pokraj. Tako nekako. Veliko je pitanje da li su te osobe imale reflektirajući prsluk na sebi. Ne možeš se muvati po cesti gdje auti jure sto i više na sat, a ne biti propisno obučen tj. vidljiv. Pogotovo kad je mrak. Da ne spominjem da je to i protuzakonito. Drugo, gdje je bio trokut? Bez obzira što se radi o autocesti, potrebni su neki znakovi obavijesti. A oni bi u noći bili vidljiviji nego danju! Tako da bi na vrijeme obavijestili slijedećeg vozača (u ovom slučaju poznatog glumca, no nije on osobno bitan) da prikoči, pripazi, zaustavi se na vrijeme...

Da vidimo teoriju o "ukletoj" dionici - radi se o dijelu autoputa Zagreb - Lipovac gdje se ljudi - govorimo o putnicima iz Makedonije, Bugarske, Rumunjske, Bosne... - u vožnji od preko pet sati (obično u komadu).

I tu nastaje zamor tijela i duha. Gospodin Emir je, pretpostavimo da se vozio iz Sarajeva prema zapadu, bio u šestom satu vožnje. Isto tako i vozilo u kojem je stradao makedonski slavuj - Toše. A bome i pokojna Dolores.

Doduše, o Tošinoj nesreći imam svoje mišljenje. Nekoliko sati prije prošli smo istom relacijom i izletilo nam je nekoliko kamiona u lijevi trak tako da je suprug opako kočio kako bi izbjegao nesreću/e. A takav nekakav scenarij spominje i vozač (za razliku od sna koji mu se pripisuje). Očito je - e sad, ubite me da li je pun mjesec, prazan... anyway, ima takvih dana da su svi ludi na cesti i možda je i tada bio takav dan/noć.

Jadna Dolores je isto poginula zbog umora vozača. S time da nisu krenuli "malo iza pola noći" već debelo kasnije....

No da, što hoću reći? Sve se to može desiti svakome od nas. Zato treba dobro razmisliti da li kretati na put kasno, da te uhvati mrak, pa makar i na autocesti. Da li se može putem stati i odspavati, da li ....

Sve u svemu - treba biti oprezan. Pozdrav od Rudarke (o kej, dužna sam vam i dalje priču o Amsterdamu).