Čitam danas u jednim dnevnim tiskovinama umotvorine jedne plavuše o Facebook statusima. I da, plavuše koju svakim njezinim novim tekstom sve više poštujem. Svaka čast ženo!

Piše ona o tome kako je Facebook postao mjesto lažnih (sretnih) ljudi koji pokušavaju uvaliti svoje (neistinite) statuse - od odlaska na more, zalazaka sunca do samih sebe u naj-in izdanjima. Naravno, sve lažno i namješteno i fotošopirano kako to već biva sa tzv. umjetnom inteligencijom i njezinim mogućnostima manipulacije.

I ja sam osobno osjetila da se svi lajkaju, svima se svi sviđaju, svima su svi tako lijepi, zgodni, prekrasni, wou ... i da kad tu i tamo bacim neki štos da malo prodrmam tu svu (lažnu) ljepotu, odjednom se nalaze dušebrižnici koji me žele objesiti, udaviti, skinuti s lista svojih (lažnih) frendova... alo?

Koliko sam takvih odgovora napisala, pa si razmislim - opet će netko krivo shvatiti, opet će me netko podbosti, pa izbrišem komentar, bacim lajk - i idemo dalje...

Ja pak na Face stavljam svoje odlaske na mini-izlete, neke slike sa druženja (dobrih!), neke posjete državama, gradovima, kafićima, restoranima - nek se vidi raskoš, nek susjed cmolji od ljubomore i nek se pitaju svi jesam li normalna. I da - neki mi ne vjeruju da veći dio tih odlazaka ipak ostane tajna jer ne dijelim baš sva mjesta sa jelte Face prijateljima.

I sve to bez muljanja, namještanja slika (priznajem, kupila sam si čudo od mobitela, no ne znam uljepšavat slike, ne znam koristiti pola tih čudnih funkcija ) i lažnih statusa.

Vrag ti je to, s jedne bi se strane pohvalio kako si na nekom super mjestu, s druge pak strane ne želiš da to određene osobe znaju, a prijatelji su ti jelte u tom virtualnom svijetu....

Sve u svemu - fakat je taj Face postao izlog za najbolja izdanja, a ne mjesto na kojima su se svojedobno dijelile i tuga i jad i neimaština i sijaset drugih osjećaja koji nemaju veze sa pogledom na more, in kafić (gdje se zna da izlazak košta kao prosjećna plaća tete čistačice, a bome i nekih drugih zanimanja).

Ovo me potsjeća na neki virtualni natječaj - bolje, više, jače... ehhh....

ps. I da - uglavnom radim i tako će biti do sredine kolovoza. Neke ljetne teme su mi nekako izlizane. Kako ipak svi više - manje živimo jedno te isto, idemo na jedna te ista mjesta i zapravo, osim bora na licu, svijećica na torti i bolova u križima ne kužimo kako vrijeme prolazi, ne znam što bih vam novo pisala, a da nije neka grozna politika. Koja me svakim danom iznenađuje, ljuti, a ponekad i rastužuje... a moglo bi nam biti tako lijepo.

Pozdrav od Rudarke