Obnova - kome i što... post no. 1777

17.07.2014.

Znala sam da će sa svojedobnom poplavom doći i problemi. I eto ih...

Prvo - redom su se prikazivali raznorazni ministri, premijeri, gradonačenici i obilazili, što u čizmama, što u Ray-Banicama potopljena sela. Pa su ti isti obećavali brda i doline.. rolleyes

Pa su ljudi pomogli koliko su mogli. To je bio val dobrote i davanja i doniranja i odlazaka u poplavljena područja. thumbup

Onda su političari polako posustali. Tu i tamo nekom rendom metodom uleti poneki ministar sitnog zuba - obeća neke promjene i to je to. Nažalost. Tek toliko da ulovi minutažu u glavnom dnevniku i da smeta gastarbajterima na A3 jer ih bjesomučno brzo i agresivno voze gore dolje. bang

Od onih silnih para što je (smo) donirali preko Crvenog križa - tišina. Od onih silnih popravaka kuća - skoro pa ništa... headbang

Bitno je da se premijer sa gnušanjem odrekao europske pomoći - u stilu "pa dajte najte, ne treba nama para iz EU"... blabla

A sada da malo realno pogledamo na stvar.

Kako to već biva - mi Hrvati smo više - manje neozibljna bića koja baš i ne mare za birokratske zavrzlame, pa se obično ženimo, rastajemo, selimo, a da to javne službe ne saznaju. Za neke od tih radnji skoro pa nikad.

Rođenje, kao i smrt su pak tako organizirani da pod moraš ipak prijavljuješ dijete/pokojnu baku, dok za sve ostalo ide - kad stigneš... pa op, prođe desetak godina kao ništa...

Tako da ostaje otvoreno pitanje koliko je točno ljudi (u trenutku poplave) bilo stvarno prijavljeno na svojim pravim (uvijek zaboravim što je prebivalište, a što boravište - uglavnom jedno je trajno mjesto stanovanja, a ovo drugo privremeno s time da ovo privremeno nije baš detaljno definirano pravilnikom) adresama.

Tako da i ona sića koja se morala podijeliti dotičnim ugroženim osobama ne znači da je i u stvarnosti bila po dobrom popisu stanovništva.

Drugo je ona zamršena priča oko one siće Crvenog križa koji nisu javno definirali "potrebite", osim što su spominjali i one preko granice (nono), ali ne i tko su ti ljudi i po kojem "ključu" odabrani.

Sada se vraćamo na državna obećanja - realno gledano - zbog čega bi država odradila obnovu od temelja do krova, uključujući i famozne perilice za suđe. Halo?

Pri tome ne računam na sve one kokošinjce, svinjce i ostale građevine izgrađene na način "ho-ruk" tipa malo cimenta i malo kvadri - pa eto... sve izgrađeno mic po mic, nešto pradjeda, nešto djed (oliti u Slavoniji dida), a bome nešto i trenutna generacija.

Prije nego što me linčujete na stranicama bloga da se vratim na svoje mišljenje. Ljudima treba pomoći sustavno po strogo određenom pravilima igre. Uključujući i broj malodobne djece (njima sigurno prije treba perilica veša nego nekoj bakici koja je sama živjela, ako ništa drugo da dotični budu na početku popisa, a dotična bakica na kraju) i broja članova obitelji po domaćinstvu. I u skladu s time obaviti obnovu na državni račun.

Ostalo je, nažalost, ali istinito - otišlo s vodom...

Ili druga priča - moglo se nešto i osigurati. Vjerujte mi da nije lako izvući sredstva iz osiguravajućih kuća, no i to je više nego ništa. Ali naši bi ljudi sve za đabe. Oliti na tuđi račun.

<< Arhiva >>