Špeceraj, skupo ili jeftino?

29.04.2008.

Već me par dana muči dilema - da li u ovo suludo doba povećanja cijena treba posegnuti za onim "no name" šamponom, tijesteninom, onom nekom jeftinom salamom tipa "parizer" ili nastaviti dalje s istim prokušanim markama?

Zapravo me zgrozio pogled na Barilla tjesteninu koja je poskupila skoro pa duplo. Jednom riječju nekih dobrih 80-ak posto! (kupujemo Barillu jer je većina proizvoda bez jaja, što je bitno u prehrani dijabetičara, pogotovog onog sklonog kolesterolu!)

Kao prvo - zanima me da li su to samo naši "greedy" tajkuni poslupili uduplo ili je sve otišlo u pm. Znam da se spominje povećanje cijena hrane - općenito u svijetu, (vidjeh nekidan neke sulude kupovine riže usred USA - koje zapravo i ne kužim), ali takve cifre??? Da ne spominjemo da je, nakon super dobre žetve, kruh svaki dan skuplji. A znam da će za loše sezone biti još skuplji, ali ovaj put na realnim ekonomskim ponuda-potražnja osnovama.

I da se vratimo na one neke jeftine kopije - posljednji put kad sam kupila neko tijesto iz lokalne mini-pekare - kod kuhanja mi je smrdilo iz lonca. Sorry, ali smrdilo. I to me definitivno odcijepilo od daljnjih eksperimentiranja s kopovanjem manje poznatih (ako su ujedno i jeftinije) namirnica.

A onaj litreni "K" šampon?? Da li će i on tako lijepo pretvoriti moju kosu u slapove mirišljave šljokičaste mrak frizure? S time da ovo govno od 250 ml guste mase poznatog svijetskog proizvođača košta više od litrenke dotične "No name" šuge.

Suđerica mi se "hrani" sa DM proizvodima i ne vidim da mi je suđe puno lošije oprano od razvikanih triput skupljih ostalih "marki". Isto tako se bijeli već pere u istim DM proizvodima i sve je ok. Uzimam i jeftinije proizvode ili čak izbjegavam strogo namjenske "vodice" za čišćenje kuće (puste pare) jer mislim da je bacanje novaca, a sve se da dobro oprati jednim jedinim proizvodom tipa Domestos.

Neću spominjati sulude cifre za kremice. I one manje egzotične - debelo ispod 100 kn (koje koristim mjesecima) su sasvim dovoljne za moje lice. Lak za nokte, koji ne znam iz kojeg razloga (a probala sam i one skupe) moram promijeniti nakon malo više od 24 sata, koristim onaj neki manje skup (mislim da se zove S-he). Jednom riječju - pazim što kupujem. Tj. pokušavam kupiti dovoljno kvalitetno za razumnu cifru novaca.

Da li mi Hrvati imamo predrasudu da ako je nešto manje skupo ili najjeftinije na tržištu - ujedno i sranje koje si pošteni čovjek ne treba priuštiti?

Znam da su to neke traume iz Jugonostalgičarske prošlosti kad se čekalo u redovima za ikakav detergent i kaladont, da sad ne spominjemo uloške, pa kad se netko dokopao inozemstva, kupovao maksimalno koliko je smio da opskrbi sebe i širu familiju.

Onda???

<< Arhiva >>